pagebg

O zgaženim zastavama i besmrtnosti

del_piero.jpg   Klubovi poput patetičnog Intera, tragičnog Torina, besmislene Fiorentine - ti veliki potrošači ljudskog vremena i nerava svoje bandiere obično ostavljaju kraj puta, uflekane vremenom i nagrižene stalnim raskorakom između želja i mogućnosti. Kad kažem “bandiera” ne mislim bukvalno na zastavu već simbole, recimo igrače koje vernost okameni u istoriji kao njen sastavni deo. U poretku stvari koje mali i neuspešni lažno prikazuju kao stremljenje novim tokovima, krije se pokušaj da se zataška surova stvarnost. O bacanju u blato i valjanju u katranu i perju fudbalera koji su uspeli da zapuše nos i duže se zadrže u svlačionici recimo Intera, poput Adriana i Vierija, već smo govorili na ovom blogu. Prosuli su najbolje godine i ostali na repu velikih događaja, izbačeni u more kao slepi putnici. Jadni klubovi za koje su igrali samim podsećanjem na njihove biografije iznova moraju da se suoče sa svojom promašenom egzistencijom.
   Kako to da vam objasnim? Rizikujući da me ženski deo posetilaca bloga (ako takvih ima) proglasi za šovinistu, pokušajte da zamislite sredovečnog gospodina koji svakog trenutka u glavi ima neugledni lik neke devojke za jednokratnu upotrebu sa kojom je savladao osnove seksa. Te učiteljice “STVARI O KOJIMA JE NEZGODNO PITATI” svakako nisu odvajale vreme od modnih pista ili časova etike, kako bi vas uputile u određene tajne. Vreme je kasnije popravljalo ukus ali se neke slike mladosti ne mogu izbrisati, makar bile zaodevene u alkoholna isparenja. Zar nesrećni Massimo Moratti svakog jebenog dana treba da sreće nekoga ko mu je ispraznio novčanik i umesto pobeda doneo retku privilegiju da ispadne glup u trenutku kada se učini da je blizu cilja (za one koji slabije pamte, neka se raspitaju o tome šta se dogodilo 5. maja 2002. godine)?  Kada ne mogu da se suoče sa stvarima neki ljudi su skloni tome da ih sakriju na dno fioke ili jednostavno ostave na đubrištu. Zbog toga se u Interovoj ili Torinovoj enciklopediji uspeha (što su najtanje knjige na svetu) ne može naći pojam klupske legende. Nema takvih, suviše podsećaju na lošu vest koja se emituje iz dana u dan. Neprijatne istine se uvek guraju pod tepih, nažalost po neke, u njihovim prostranim klupskim prostorijama mesta nema, pa se neželjeni podmeću smetlarima koji ni sami ne znaju šta bi sa njima. Neke poput Adriana, preko klinika pošalju na drugi kontinent, postoje likovi kao što je Vieri čiji se mobilni telefon koristi za ucenu…prisluškivanjem je naveden da javno demantuje da je ikada igrao za Inter. Zajebavam se, ali klubovi koji proždiru ljudsku sreću apetitom termita pokušavaju da unište dokaze. Stanovnici eks komunističkog lagera će se verovatnp prisetiti užurbanih brkatih činovnika tajnih službi koji užurbano iznose gomile papira i spaljuju ih u strahu od zapenjenog naroda. E to vam je ista stvar kod nekih fudbalskih klubova.

  Mi drugi, privilegovana manjina, slavimo. Sinoć je capitano oborio novi rekord, prešao Gaia Scireu po broju mečeva u svetom dresu. Ale je odavno stanovnik u dvorani večnosti, sinoć se samo proizveo u predsednika skupa stanara, predsednika kućnog saveta besmrtnih… ili tako nešto. O njemu smo već pisali i bojim se da niko dostojan nije čak ni da se bavi njegovim rekordom jer se on za razliku od drugih nije pretvorio u karikaturu niti mu kao ostarelom bokseru izvode preplašene amatere u ring kako bi mu omogućili da se dokopa rekorda. Ili je Del Piero našao druidski eliksir za zaustavljanje vremena ili je sredio da mu u nekoj mesnoj kancelariji u Crnoj Gori izdaju pasoš da je stariji nego što jeste (obično je slučaj obrnut). Izgubili smo u Palermu ali nikoga nije bilo briga, jedan smešni sicilijanski klub će, ni kriv ni dužan ući u istoriju. Teško će ko pamtiti da su dobili Juventus, no imaju privilegiju da se na njihovom stadionu pisala stranica najveće fudbalske priče u calcio.
  Nema potrebe da mu čestitate, kod njega se stvari ne mere običnim ljudskim kriterijuma i postulatima čovekove egzistencije …on sam je nešto više, ne traje, već je besmrtan. Van kategorija koje obični navijač može da pojmi. Jednostavno ALE DEL PIERO.

One Response to “O zgaženim zastavama i besmrtnosti”

  1. Dario Says:

    Jednostavno Alessandro Del Piero :)

    Tvoji postovi su stvarno super, osoba sa prosjecnom inteligencijom nije u stanju ovako pisati, zato sve pohvale.

    Ne znam da li si bio na JuveBalkan forumu, ali broj jedan (h4djy) je stavio “zanimljiv” natpis:
    “Nekome je lakse utjerati metar u guzicu nego cenat u glavu”

    Kao sto vidis jako vulgarno….

    “Ne znam” zasto mislim da je to upuceno tebi i meni ;)

    Pozdrav!

Leave a Reply